Već dulje vrijeme gledam u prazni dio OSM-a gdje bi trebala prolaziti pruga između Križevaca i Bjelovara. U srijedu sam imao izliku za sjesti na vlak i to promijeniti.

Sunčanog i natprosječno toplog prijepodneva pješke sam došao na željeznički kolodvor u Križevcima 15-ak minuta prije polaska vlaka. Na blagajni sam se iznenadio - službenica mi nije htjela prodati kartu budući da se dogodila prometna nesreća između Vrbovca i Dugog Sela i zbog toga je nastao metež u kojem naći nekoga tko zna kada i koji vlak prometuje je bilo skoro ravno znanstvenoj fantastici. Željeznički kolodvor se nalazi na rubu grada i razmišljao sam o vraćanju u grad na autobusni kolodvor za što bi trebalo kojih pola sata dodatnog pješačenja, no onda bih propustio priliku kartiranja pruge do Bjelovara. Stoga je ta ideja zamrla, a ja sam čitajući Orwellovu 1984. sjedio na peronu i čekao vlak. Drugi putnici imali su izliku za još jedno i sve učestalije čavrljanje o HŽ-u, njegovim uslugama, sigurnosti u prometu i odgovornosti onih koji upravljaju tom tvrtkom.

Vlak je, nakon odgode od sat i pol vremena, bio spreman za polazak. Zvižduk prometnika i ubrzanje glasnog motora vlaka izazvalo je olakšanje. Krenuli smo. GPS je bio u vezi s 6 - 10 satelita i uređaj je brižno bilježio kretanje vlaka. Kad bi se vlak zaustavio na usputnoj stanici, označio bih tu lokaciju imenom stanice za što postoji mogućnost u programu kojeg koristim - Poljanka, Brezovljani, Škrinjari, Sveti Ivan Žabno, Cirkvena, Hrsovo, Rovišće, Žabjak, Klokočevac, Stare Plavnice i eto me u Bjelovaru.

Po izlasku iz vlaka izvadio sam fotoaparat, sinkronizirao ga s GPS-om i krenuo u nabavku sitnih dijelova za kompjuter radi čega sam se i uputio u Bjelovar. Zabilježio bih kućni broj, ime ulice ili kakve bitne ustanove kad bih uočio kakvu tablu dok sam tražio dućan gdje bih mogao obaviti kupnju. Traženi dijelovi vrlo uskoro su našli put u torbu koja je bila na mojim plećima čime je nabavka bila gotova. Do povratnog vlaka ostalo je nešto više od pola sata što sam iskoristio za obilazak središnjeg parka, a nakon njega laganim korakom nastavio sam prema kolodvoru izazivajući čuđenje na licima prolaznika slikanjem stvari koje nimalo ne liče na znamenitosti grada koje turisti imaju običaj ovjekovječiti. Nisam se dao smesti jer u toj djelatnosti već imam prakse.

Bjelovar, očito, barem što se tiče OpenStreetMapa, tek treba nastati. Nadam se da će se vrlo uskoro naći netko tko će ga aktivno stvarati.